Zovem se Mira. Imam 43 godine.
Imaću snage da ovo napišem jer znam da nisam jedina žena u ovim godinama koja i dalje veruje u porodicu – čak i ako je nije imala do sada.
Razvedena sam. Imam svoj posao, auto, krov nad glavom i, što je najvažnije, mir u duši. Prošla sam kroz veze koje su me naučile šta ne želim, a jedna od njih se završila brakom koji nije imao temelje da traje.
Nemam decu. Ne zato što nisam želela – već zato što nisam imala s kim.
A za takvu stvar, znaš i sam, treba prava osoba, prava ljubav i pravi trenutak.
Danas, sa 43, znam ko sam. Znam šta mogu da pružim i šta tražim.
Ne interesuju me igre, površni razgovori i ljudi koji se boje odgovornosti.
Ne tražim savršenstvo – tražim partnera. Čoveka koji, kao i ja, želi da ostavi trag kroz ljubav i kroz porodicu.
Znam da možda deluje kasno. Ali moje srce veruje da nije.
I ako postoji muškarac koji još uvek želi da postane otac, koji želi da ima dom, mir, nežnost i partnerku koja stoji čvrsto uz njega – možda se upravo sada pronalazimo.
Imam 43 godine. Ne tražim više da me neko menja, već da me neko prihvati.
I ako ti ovo što čitaš zvuči kao ono što ti treba…
možda je vreme da se javiš.
