Zovem se Milena, imam 43 godine i ne stidim se da kažem – razvedena sam i trenutno živim od socijalne pomoći. Znam da mnogi odmah pomisle nešto loše kada to čuju, ali život piše priče koje nisu uvek bajkovite. Moj brak nije bio ono što sam sanjala. Bila sam žena koja je verovala u ljubav, davala sve od sebe, ali na kraju ostala sama. I danas, posle svega, nisam izgubila veru da negde postoji gospodin za mene.
Život u samoći nije lak, naročito kada ti srce i duša vape za toplinom. Imam kuću u kojoj živim sama, i često razmišljam koliko bi lepše bilo kada bih imala nekog pored sebe da popijem jutarnju kafu, da me pita kako sam i da zajedno planiramo dane. Možda nemam bogatstvo ni luksuz, ali imam srce koje zna da voli iskreno i duboko.
U ovim godinama ne tražim savršenstvo – tražim samo čoveka koji zna šta znači porodica, pažnja, nežnost i poštovanje. Nije mi važno da li si već bio u braku ili imaš decu, jer verujem da ljubav ne zna za granice i pravila. Ono što želim jeste mir, osmeh, sigurnost i ruku koja će biti uz moju u dobru i u zlu.
Možda nekome zvuči smešno, ali iskreno kažem – nisam materijalista. Želim samo čoveka koji će me voleti, a sve ostalo ćemo zajedno graditi. Ako si usamljen kao i ja i želiš ženu koja će biti uz tebe iskreno i bez lažnih igara – možda sam baš ja ta koju tražiš.
