Zovem se Tamara, imam 38 godina, živim u Novom Pazaru i radim kao vaspitačica. Moj posao je divan – svaki dan provodim sa decom, učim ih prvim koracima u životu, gledam kako rastu i razvijaju se. Ali, iako sam okružena osmesima i ljubavlju dece, kada dođem kući, često me dočeka samo tišina.
Nikada se nisam udavala. Ne zato što nisam imala prilike, već zato što nikada nisam htela da pravim kompromis sa osećanjima. Uvek sam želela ljubav kakva se retko sreće – iskrenu, čistu i bez igara. Možda zbog toga još uvek čekam, ali verujem da nikada nije kasno da pronađeš osobu sa kojom ćeš deliti život.
Danas mnogi muškarci trče za prolaznim stvarima – lepim slikama na društvenim mrežama, površnim vezama i avanturama bez smisla. Ja nisam takva. Želim ozbiljnu vezu i brak, partnera koji je spreman na zajednički život, na podršku i poštovanje. Sanjam o tome da jednog dana i ja imam svoju porodicu, da u mom domu vlada toplina i ljubav, a ne samo tišina.
Mnogi kažu da žena u mojim godinama zna šta želi – i u pravu su. Želim muškarca koji ume da voli, koji se ne plaši obaveza, koji zna da reč “brak” nije teret, već oslonac i sigurnost. Za mene ljubav nije luksuz, već osnovna potreba svakog čoveka.
Možda zvuči staromodno, ali i dalje verujem u ljubav na prvi pogled, u dodir ruke koji ti promeni ceo svet i u osećaj da si nekome jedina. Ako si muškarac koji ovo čita i oseća da traži isto što i ja – možda ovo nije slučajnost. Možda je baš ovo trenutak u kojem se spajaju dva puta.
Zato pišem – ne iz očaja, već iz iskrene želje da pronađem ono pravo. Nisam savršena, ali sam žena koja voli iskreno, duboko i bez kalkulacija. Ako si čovek koji želi život u dvoje, možda baš sada počinje naša priča.
