Zovem se Tanja, imam 44 godine, i život me je odveo daleko od mog rodnog Kragujevca. Već godinama živim u Berlinu, radim, borim se sama i mogu da kažem da sam izgradila život iz početka. Ali, ma gde da odeš, srce uvek ostane vezano za ono odakle si krenuo – a moje srce je i dalje puno sećanja na Srbiju, na dom i na osećaj topline koji ovde često nedostaje.
Mnogi misle da kad žena ode u inostranstvo, sve joj je rešeno – posao, sigurnost, život. Da, imam sve to. Ali ono najvažnije još nemam – nekoga da delim život sa njim. Jer ni jedan grad, pa ni Berlin, nije dovoljno veliki da popuni prazninu u srcu.
U mojim godinama već znam tačno šta želim. Ne želim avanture, ne tražim bajke. Želim ozbiljnog muškarca, nekoga ko će znati da ceni ženu, nekoga ko veruje u ljubav i poštovanje. Neko ko želi da se probudi uz osmeh i zaspati uz mir.
Naučila sam da mogu sve sama – ali ne želim da budem sama. Život u dvoje je lepši, topliji i smisleniji. Zato i pišem ove reči – možda će ih pročitati neko kome će zazvoniti u srcu isto ono što zvoni i u mom.
Moje ime je Tanja, imam 44 godine, živim u Berlinu, a u duši sam i dalje devojka iz Kragujevca koja veruje u ljubav. Ako postoji muškarac koji želi isto što i ja – možda ovo nije slučajnost.
