Zovem se Danijela, imam 39 godina, i ako me pitate šta želim – reći ću vam iskreno:
Ne želim ni luksuz, ni bogatstvo, ni lažna obećanja.
Želim mir, ljubav i nekoga s kim će tišina imati smisla.
Prošla sam kroz život, naučila lekcije, i shvatila da prava sreća ne dolazi s velikim gestovima, već s malim stvarima – pogledom koji govori više od hiljadu reči, dodirom koji smiruje, i onim jednostavnim: „Tu sam.“
Nisam klinka, ali nisam ni žena koja se predala.
Još uvek verujem u one male čarolije – večere u dvoje, šetnje po kiši, spontani osmeh u sred dana.
Još uvek želim da volim i da budem voljena, da imam pored sebe čoveka koji zna šta znači poštovanje, nežnost i poverenje.
Znam da danas mnogi traže avanture i prolazne trenutke, ali ja tražim stvarnu vezu – onu gde dvoje dišu istim ritmom, gde nije važno koliko imaš, nego koliko daješ.
Ako postoji muškarac koji još uvek veruje u ljubav, u toplinu doma i u ženu koja stoji iza svojih reči –
možda upravo čita ovo.
Možda je vreme da se dvoje slučajnih pogleda pretvore u početak nečeg što će trajati.
Jer ja sam Danijela, 39 godina, i još uvek čekam – ne princa, već pravog čoveka.
