Zovem se Sonja, imam 41 godinu i živim život koji mnogi ne razumeju.
U svetu u kojem svi žure, u kojem su veze postale prolazne, a emocije potrošna roba — ja sam ostala verna sebi. Nisam od onih koje menjaju partnere kao godišnja doba. Nisam od onih koje odustaju na prvi znak tišine.
Možda delujem staromodna, ali ja verujem u onu pravu, iskrenu, duboku ljubav.
U zagrljaj koji donosi mir, a ne haos. U pogled koji govori više od hiljadu reči.
Mnogi su mi rekli da sam „previše ozbiljna“, „previše zatvorena“, da „danas to više ne postoji“. Ali ja ne verujem u polovična osećanja.
Danas, kada sam naučila ko sam, šta želim i koliko vredim — želim muškarca koji zna šta znači poštovati ženu.
Nije mi važno da li živi u gradu ili na selu, da li ima mnogo ili malo — važno mi je da ima dobro srce i da iskreno želi da stvori dom.
Ne tražim avanturu.
Tražim mir, bliskost i gospodina s kojim ću ostariti.
Ako si taj koji još uvek veruje u ljubav — možda je ovo poruka namenjena baš tebi




