Postoji jedan deo mene koji nikada nisam skrivala — ja sam Albanka iz Gnjilana, ali srce mi je oduvek bilo otvoreno za sve ljude.
Često su me pitali: “Zar ti smeta ko je koje vere? Zar ti smeta ko je odakle?”
A ja sam uvek imala isti odgovor:
“Ne. Čovek je čovek. Dobre duše nemaju naciju.”
Zbog posla sam godinama radila po Nišu, Novom Sadu, raznim klubovima i žurkama… Tamo sam upoznala ljude raznih vera i porekla. Nikada niko nije gledao moje prezime — gledali su moj osmeh, moju energiju, moju iskrenost.
Ali kad se vratim u Gnjilane…
Predrasude.
Priče.
Pogledi.
Odjednom se sve menja samo zato što sam imala drugačiji život i drugačiji put.
Danas, sa 34 godine, konačno priznajem sebi ono što odavno osećam:
👉 Želim muškarca koji će me voleti bez pitanja o prošlosti.
👉 Želim nekoga ko ne gleda naciju, nego dušu.
👉 Želim život daleko od osuda, daleko od glasina, daleko od svega što guši srce.
Ne tražim savršenog.
Ne tražim bogatog.
Ne tražim princeve.
Tražim NORMALNOG čoveka — negde dalje od Gnjilana — koji zna šta znači biti čovek.
Nekoga ko razume da je prošlost tu da nas nauči, a ne da nas definiše.
Ako postoji neko kome nije bitno ko sam bila… već ko mogu da budem uz pravog muškarca…
Adelina čeka poruku.




