Zovem se Nora, imam 35 godine, dolazim iz Bujanovca i ovo pišem jer je došlo vreme da kažem naglas ono što već dugo ćutim.
Godinama sam radila po muzikama, svadbama, klubovima… ne zato što sam volela noćni život, nego zato što sam morala da preživim. Ali kod nas, među Albancima, ljudi drugačije gledaju na žene koje su radile taj posao. Svako me dočeka sa istom rečenicom:
„Nisi ti za kuću… radila si na muzikama.“
I umorila sam se.
Umorila od predrasuda, od komentara, od ljudi koji misle da me poznaju samo na osnovu toga gde sam radila.
Danas želim samo jedno:
Dom. Muža. Porodicu. Mir.
Ne luksuz. Ne pare. Ne savršene slike za Instagram.
Hoću nekog kome neće biti bitno odakle sam, šta sam radila, niti šta je ko pričao.
Nekog ko zna da žena koja je preživela mnogo, ume da voli najjače.
Nekog dovoljno hrabrog da me vidi srcem, ne tuđim jezikom i tračevima.
Ako si ozbiljan muškarac, ako želiš brak, ako ti moja prošlost ne smeta, nego te zanima kakva žena sam danas…
Javi mi se.
Možda se baš tebi spremam da poklonim svoj mir.



