Zovem se Albina, imam 37 godina i Albanka sam iz Vranja.
Ne pišem ovo da bih se nekome dopala na silu, već zato što sam umorna od ćutanja i pogrešnih izbora.
Iza mene je brak u kome sam naučila koliko boli kada nema razumevanja, poštovanja i podrške.
Shvatila sam da meni u životu nije važno koje si vere, jezika ili nacije, već kakav si čovek kada se vrata zatvore i ostanemo sami.
Dugo sam mislila da moram da se uklopim, da trpim, da ćutim „jer tako treba“.
Danas znam – ne treba.
Ne tražim savršenog muškarca.
Tražim nekoga ko zna da razgovara, ko ne meri ljude po poreklu, ko ume da bude oslonac i kome nije problem da stoji pored žene, a ne iznad nje.
Ako si neko kome nije bitno odakle sam, već kuda želim da idem,
ako ti je važnije srce od papira i predrasuda – možda baš ti čitaš ovo s razlogom.
Ne obećavam bajku, ali nudim iskrenost, vernost i želju da gradimo nešto normalno.
Ako veruješ da ljubav može da postoji bez granica – javi se.




