Zovem se Nina, imam 48 godina i dva puta sam ostala udovica.
To nije nešto što sam birala, niti nešto čime se ponosim – to je jednostavno moj život.
Ljudi često misle da žena koja je dva puta izgubila muža više nema snage da voli.
Greše.
Imam snagu.
Imam emocije.
Imam želju da ponovo osetim toplinu nečije blizine.
Dosadili su mi mladi udvarači koji traže prolazno, avanturu, dokazivanje.
Ja više nemam vremena za igrice.
Znam šta želim i ne stidim se da to kažem.
Želim jednog ozbiljnog muškarca.
Nekog sa kim ću dočekati ovu Novu godinu, ali i svaku sledeću.
Nekog ko ne beži od prošlosti, jer svi je imamo.
Nekog ko razume tišinu, zagrljaj i zajedničku kafu više nego prazna obećanja.
Nije mi važno gde živiš.
Nisu mi važne godine.
Nije mi važno koliko imaš.
Važno mi je kakav si kad ostanemo sami sa istinom.
Samoca zna da ubije čoveka tiho.
Ne vrišti, ne boli naglo – ali jede iznutra.
I zato ovo pišem.
Ako i ti osećaš da ti treba neko za život u dvoje, za praznike, za obične dane…
Ako želiš ženu koja zna šta znači gubitak, ali još više zna šta znači odanost —
Javi mi se.
Možda baš mi možemo jedno drugom vratiti veru da sreća nije završena.
Nina, 48 – još uvek verujem u ljubav.




