Zovem se Amela, imam 38 godina i živim u Tuzli. Visoka sam 170 centimetara, radim u administraciji i vodim život koji mnogi nazivaju „sređenim“. Ali istina je da se iza tog sređenog života krije tišina koju rijetko ko vidi.
Nikada nisam bila žena koja skače iz veze u vezu. Nisam tražila avanture, nisam se igrala tuđim osjećajima i nisam se dokazivala kroz pažnju muškaraca. Radila sam, pomagala roditeljima, gradila sebe i vjerovala da će se prava stvar desiti kad dođe vrijeme.
Vrijeme je prošlo.
A ja sam ostala.
Danas imam 38 godina i shvatam da sam možda pogriješila što sam bila strpljiva. Muškarci često kažu da žele „normalnu ženu“, ali kad se ona pojavi – zaobiđu je. Jer normalna žena ne šalje poruke bez smisla, ne traži pažnju svake večeri i ne pristaje na polovične odnose.
Ne tražim savršenog muškarca. Ne zanimaju me titule, mišići ni gluma. Tražim nekoga ko zna šta znači ozbiljan odnos, ko ne bježi od riječi brak i kome bliskost nije strašna.
Svi misle da mi je lako jer sam jaka i samostalna. A niko ne vidi koliko je teško kad nemaš kome ispričati dan, kad nemaš s kim podijeliti tišinu i kad se pitaš da li si negdje pogriješila samo zato što si bila dobra.
Ako si muškarac koji zna da cijeni normalnu ženu, koji ne traži igru nego život – možda se baš zbog toga trebaš javiti meni.
