Zovem se Azra, imam 38 godina i živim u Grazu. Ovdje sam već dugo, dovoljno dugo da sam navikla na red, tišinu i samostalnost, ali nikada dovoljno da se naviknem na samoću. Ljudi misle da je život u Austriji rješenje za sve, ali istina je da nijedna država ne može zamijeniti osjećaj da imaš nekoga svoga.
Radim, plaćam račune, imam svoj stan i miran život. Nemam haos, nemam dugove, nemam dramu. Imam rutinu. I možda je baš to ono što danas niko ne želi. U svijetu gdje svi traže uzbuđenje, ja tražim stabilnost. U svijetu gdje se sve mijenja preko noći, ja sam ostala ista.
Godinama sam govorila sebi da nije vrijeme, da treba još malo sačekati, da će doći pravi trenutak i pravi čovjek. Ćutala sam, radila, bila jaka i nisam tražila previše. Danas shvatam da sam možda predugo bila strpljiva prema svima osim prema sebi.
Nisam žena koja traži pažnju. Ne tražim poruke bez smisla, ni dopisivanje koje traje do prve dosade. Ne zanimaju me lažna obećanja ni priče bez namjere. Zanimaju me obične stvari – razgovor, povjerenje, osjećaj da neko želi da ostane, a ne da pobjegne čim postane ozbiljno.
Najviše boli navečer, kada se sve utiša i kada shvatiš da nemaš kome ispričati kako ti je prošao dan. Nema ruke koja te čeka, nema glasa koji pita jesi li dobro. Tada shvatiš da nije problem u godinama, nego u tome što si dugo bila sama.
Ne tražim savršenog muškarca. Ne tražim bogatstvo, mišiće ni status. Tražim nekoga ko zna šta znači poštovanje, ko se ne boji žene koja zna ko je i šta želi. Tražim muškarca koji želi dom, a ne prolaznu priču.
Ako si ozbiljan, ako znaš šta želiš i ako ti ne smeta žena koja je već dugo sama, ali nije ogorčena – možda se baš ti trebaš javiti.
Jer ja više ne tražim znakove. Tražim odluku.
