Zovem se Emina, živim u Mirijevu, imam 38 godina i da — ja sam Romkinja. Razvedena sam, nemam dece i već godinama slušam istu rečenicu:
„Ko će tebe? Ti si Romkinja.“
Kao da je moja koža, prezime ili poreklo važnije od toga kakav čovek mogu da budem…
Ljudi vide samo rasu, a zaboravljaju da i ja imam srce koje boli, voli i veruje.
Kad se brak završio, mislila sam da je to kraj svega. Postala sam „ona koju je muž napustio“ i još gore — „ona Romkinja bez dece“. Svi znaju da osuđuju, a niko ne zna da pita:
„Da li si srećna?“
„Treba li ti zagrljaj?“
U životu sam prošla puno — ne materijalno, već emocionalno. Borila sam se sa osudama u školama, na poslu, u komšiluku… Ljudi misle da je sve romsko isto — muzika, veselje, kafane…
A ja sam samo žena koja uveče zaspi sama i pita se da li postoji neko za nju.
Ne tražim bogatstvo, ne tražim luksuz.
Ne zanima me ni da li živiš u stanu ili na selu, ni koliko imaš godina.
Tražim ČOVEKA, onog koji će da gleda u moje oči, a ne u moje poreklo.
Želim porodicu, želim svoju malu kuhinju punu smeha, jutra uz jednu šolju kafe i miru, večeri u tišini uz film i dodir ruke koja ne pušta.
Ako si gospodin koji zna šta znači poštovanje, ako umeš da voliš bez predrasuda, ako ti je bitno srce, a ne prezime —
možda smo se baš ti i ja tražili.
Ja sam Emina.
Romkinja.
Razvedena.
Bez dece.
Ali još verujem u ljubav.
Ako želiš brak, poštovanje i život udvoje, javi mi se.
Možda baš mi zaslužujemo najlepšu priču.




