Zovem se Diana, imam 43 godine, otac mi je Nemac, majka Srpkinja iz Paraćina.
Možda sam ceo život bila između dva sveta — ali nikada nisam pripadala nijednom u potpunosti.
U Minhenu radim kao masažerka već godinama. Tu sam odrasla, tu sam radila, tu sam plakala i tu sam se prvi put slomila… ali čovek shvati da nijedan grad, nijedna plata i nijedna adresa ne vrede ako se svaku noć vraćaš u prazan stan.
Zato sam presekla.
Vraćam se u Srbiju. Zauvek.
Ne bežim iz Nemačke.
Bežim od života bez ljubavi.
Nisam savršena, imam svoju prošlost, svoje rane i svoje greške. Ali ko ih nema?
Ne tražim savršenog — tražim normalnog, poštenog, stabilnog čoveka koji zna šta znači žena koja stoji uz njega.
Nije mi bitno da li živiš u gradu ili na selu.
Nije mi bitno koliko imaš godina.
Nije ni tvoja prošlost bitna — pa ne treba ni moja da te plaši.
Važno je samo jedno:
Da želiš budućnost. Sa jednom ženom. Sa mnom.
Ako želiš nekog ko ume da brine, ko ume da voli, ko zna da započne novi život bez straha — ja sam tu.
Ako ti moja prošlost ne smeta… možda ću ti biti najlepši deo budućnosti.
Javi se. Diana, 43.



