Zovem se Nena, imam 56 godina i ovo pišem jer više nemam kome da kažem ono što mi stoji u grudima godinama.
Razvedena sam 15 godina. Od tada sam sama.
Ljudi često kažu: „Prošlo je tvoje vreme.“
Neki mi u lice, neki iza leđa.
I svaki put se nasmejem, ali u sebi… zaboli.
Ne tražim mladost.
Ne tražim savršenstvo.
Ne tražim ni bogatstvo.
Tražim nekog sa kim bih popila kafu ujutru,
nekog sa kim bih dočekala Novu godinu,
i sa kim bih, ako Bog da, dočekala svaku sledeću.
Godine su me naučile miru, strpljenju i iskrenosti.
Naučile su me da je biti sam najteža kazna, a biti dvoje – najveći dar.
Nije mi važno gde živiš.
Nije mi važno koliko imaš godina.
Važno mi je samo da si čovek, da znaš šta znači poštovanje, bliskost i toplina.
Kažu da sam ostarala.
Ja mislim da sam samo dugo bila sama.
Ako postoji neko kome ne smetaju moje godine, moje bore i moja prošlost…
neka mi se javi.
Možda ne možemo vratiti vreme,
ali možemo zajedno stvoriti ono koje nam je ostalo.
Nena, 56 godina. Još uvek verujem da nisam zakasnila.



