Zovem se Snežana. Imam 41 godinu i, verovali ili ne – nikada nisam bila udata. Ne zato što nisam imala prilika, već zato što sam čekala pravu osobu. Vreme prolazi, dani su sve tiši, a ja se pitam: da li još uvek postoje muškarci koji žele brak, ljubav i poštovanje?
Radim, vredna sam, samostalna, ali… ono najvažnije mi fali – muškarac uz kog ću zaspati mirna i buditi se nasmejana.
Ne tražim savršenstvo. Ne tražim milione. Samo jednog starijeg gospodina, ozbiljnog, stabilnog, koji zna šta hoće i koji je spreman za zrelu, iskrenu ženu. Da delimo tišine, kafice na terasi, zajedničke snove. Da se držimo za ruke i kad nas vreme polako uspori.
Znam da možda zvuči staromodno, ali ja verujem u brak. Verujem da dvoje mogu da stvore nešto divno ako oboje žele isto. Umorna sam od površnih ljudi, praznih poruka i obećanja koja nestaju sa prvim jutrom.
Ako si gospodin preko 45 godina, slobodan, emotivan i znaš da voliš ženu… Ja sam ovde. Možda si upravo ti ono što sam čekala svih ovih godina.
Nisam savršena, ali sam prava. I ne želim više da ćutim.
