Zovem se Sofija, imam 37 godina i još uvek sam neudata. Mnogi bi rekli da u tim godinama treba da sam već u braku, sa decom i porodicom, ali moj život je krenuo nekim drugim putem. Živim sama, radim, brinem o sebi i svojoj kući – i mogu iskreno da kažem da imam sve što mi je potrebno da budem nezavisna. Ali, ono najvažnije i dalje mi nedostaje – ljubav.
Svi oko mene misle da mi je lako. Vide osmeh, vide sigurnost, vide da sam sređena i stabilna. Ali ono što ne vide jeste da kada se vrata zatvore, ostaje tišina. A čovek nije stvoren da bude sam. Život ima smisla samo kada imaš s kim da ga deliš.
Nisam žena koja traži bajku niti savršenog princa. Želim muškarca koji zna šta znači poštovanje, iskrenost i partnerstvo. Nekoga s kim ću moći da razgovaram o svemu, da pijem kafu ujutru, da se smejem do suza, ali i da ćutim a da osećam sigurnost.
Mnogi misle da su godine prepreka. Ja verujem da su godine prednost – jer sada tačno znam šta želim. Ne želim avanture, ne želim prazne priče. Želim ozbiljnu vezu i život u dvoje. Želim ljubav koja će biti dom.
Moje ime je Sofija, imam 37 godina i nisam prestala da verujem u ljubav. Možda sam sama, možda sam neudata, ali moje srce je spremno da voli onog pravog. Ako negde postoji muškarac koji misli isto – možda ovo nije slučajno, možda baš sada počinje naša priča.
