Nikada nisam tražila previše. Samo malo razumevanja. Ne nosim marke, ne izlazim po luksuznim mestima, ne glumim nešto što nisam. Ja sam Jasmina, imam 40 godina, živim jednostavno, radim kao frizerka u Novom Sadu i ponosim se time što sam vredna, poštena i iskrena žena.
Rođena sam kao Romkinja – i odmalena naučena da ću se morati više boriti da bih bila prihvaćena. I jesam. Završila sam školu, radim od svoje mladosti, nikad nisam tražila od nikoga ništa – osim da me voli onakvu kakva jesam. Ali to je izgleda najteže.
Prošla sam mnogo razočaranja. Neki su mi se smeškali, pa me izbegavali čim su čuli moje prezime. Drugi su me želeli potajno, ali se stideli da me predstave kao svoju. Pokušavala sam da ne krivim nikoga. Govorila sam sebi – možda to nije bio pravi. Možda me negde čeka neko… ko neće gledati boju moje kože, već ono što nosim u srcu.
Jer ja imam srce puno ljubavi. Ne pijem, ne pušim, nisam neko ko traži avanturu. Ja samo želim čoveka pored sebe. Da mi se obraduje kad dođe s posla. Da me pita kako mi je bilo. Da mu skuvam kafu. Da planiramo budućnost, zajedno.
Nikada nisam bila udata, ali nisam izgubila veru da mogu imati brak. Sanjam o tome da se jednog dana probudim pored muškarca koji me ne gleda kao “drugačiju”, već kao svoju. Ne moraš biti savršen – samo iskren, pošten i spreman da zajedno starimo.
Možda me neko neće jer sam Romkinja… ali ja znam da tamo negde postoji jedan čovek koji gleda srce, a ne poreklo. I ako si ti taj… javi se.
Možda baš ti i ja… zaslužujemo drugu šansu.
