Zovem se Sladja, imam 43 godine i jos uvek verujem da cu nekog voleti iskreno

Zovem se Slađa. Imam 43 godine i dolazim iz unutrašnjosti Srbije.
Neću da se lažemo – nije mi život uvek bio nežan. Bila sam razočarana, i ljubavlju i ljudima.
Ali jedno je ostalo isto: ja još uvek verujem u ljubav. Ne onu površnu, prolaznu, već onu koja ostaje kada se svetla pogase, kad prođu poruke, kad ostaneš sa nekim u tišini i znaš da si tu gde treba.

Danas živim mirno. U maloj kući, sa velikom dušom. Imam svoje navike, svoj posao, i slobodu… ali mi fali neko uz mene. Neko da me zagrli kad je teško, da mi doda kafu ujutru, da me pogleda kao da sam najlepša i kad sam bez šminke.
Ne tražim bogatstvo, ne tražim mladost, ne tražim savršenstvo. Tražim samo nekog iskrenog, normalnog muškarca, koji zna šta znači kada žena kaže – “ostani”.

Nikad nisam tražila avanture. Meni su godine donele mudrost i mir. I želju za pravim brakom, ne papirom – već onim što nas dvoje izgradimo srcem.

Ako si muškarac koji je prošao kroz život i još uvek želi da voli, da deli, da gradi – javi mi se.
Ne moraš da živiš blizu, ne moraš da imaš puno.
Samo mi budi veran, nežan… i moj.


Odgovori

0