Zovem se Milena, imam 47 godina. Ne trazim bajku, nego gospodina koji zna da zena u ovim godinama jos uvek vredi.

Zovem se Milena. Imam 47 godina. Nisam savršena, ali sam svoja. Nisam više mlada, ali sam naučila šta znači voleti iskreno – bez foliranja, bez igara, bez maski.

Ne želim više da gubim vreme na neozbiljne priče. Želim čoveka – gospodina – koji zna šta znači imati partnera, a ne samo društvo. Nekog s kim mogu da podelim tišinu, ali i osmeh. Nekog s kim bih mogla zajedno da ostarim, uz šolju kafe, razgovor, šetnju i dodir koji ništa ne traži – osim iskrenosti.

Ne smeta mi da li živiš u selu ili u gradu. Da li si bogat ili skroman.
Bitno mi je da si čovek. Da poštuješ ženu, da znaš vrednost života, da umeš da pitaš “Kako si?” i da zaista slušaš odgovor.

Ja sam zrela žena. Umeću da budem oslonac, da volim i da čuvam ono što imam. Ne tražim da me izdržavaš. Tražim da budemo tim.
Jer u ovim godinama – mir, poštovanje i bliskost su mi vredniji od svega.

Ako postojiš… javi se. Možda više ne moramo da budemo sami.


Odgovori

0